На почетку овог досијеа можемо одмах додати: Није шија него врат!
Како је прошао Нушић на Брионима?
__________________________________
(CIVILKA🙂 NUŠIĆ SE VRAĆA KUĆI
…Sredina koja radi pukog egzistencijalizma ili pohlepne nadgradnje bešćutno otpravlja ljude među pokojnike (stvarno ili administrativno, Nušić s pravom opaža da je grijeh isti) i umrtvljuje identitete, kronično je bolesna sredina. Ili gdje je vlast i danas takav prokleti narkotik da se svaki načelnički a kamoli ministarski kabinet doživljava kao ulaznica za raj. Kakvih smo se sve hulja, baraba, tragikomičara i pogubljenih karaktera nagledali u ovoj vječnoj nušićevskoj zemlji. Ražalovanih generala koji vode operetni feud; nakresanih ideologa; debelokožih premijerskih manekena što nemilice privatiziraju Bukovce, Rolexe i milijarde narodnih para; ubogih kaćiperki što se vinuše do šefovanja državom; obavještajnih ćata u parlamentarnim klupama… Ako je Sanader mrčio da ga se ni najbriljantniji nušićevski prevarant ne bi postidio, ako je Jadranka Kosor cmizdrila od ganuća što može parkirati torbu pored Obamine vaze a nije suzu odvojila za upropaštene podanike, i ako mislimo da je za nas i Nušića napokon zastor spušten, varamo se. Blindirani buldožer Čačić spletkari i brije preko “leševa” kao da je glavom Agaton Arsić iz “Ožalošćene porodice”, premijer Milanović kao da je reinkarnirana Živka ministarka. Živkin ushit nad lažnim konzulima Nikaragve ravan je Zoranovim zatravljenim stavom prema NATO-društvu u kojem se, jadan, smio pojaviti. Evo, spustimo zabrinutost na sreski nivo. Zaživi li ideja kvazilijeve Vlade da se, u ime rezova, plaće u zdravstvu i školstvu delegiraju u ruke lokalne samouprave, možemo li u najluđoj mašti zamisliti kakvih će tu sve ucjena i gramzivih obrata pasti?! Elem, život u burleski opakih posljedica nastavlja se na opću radost publike. Zato je dobro da se Nušić vratio kući.
Videti više: http://civilka.wordpress.com/2012/08/06/nusic-se-vraca-kuci/
_______________________
(Jutarnji list:) POKOJNIKA JE SPASILA SJAJNA SEKA SABLIĆ
Pikanje i promašaji
Ovaj put, doduše, nije imala sreće ni s doprinosom nekih glavnih pomagača. Nigel Osborne je, skupa s Davorom Roccom, promašio s muzikom. Sklopili su nekoliko “etno” songova, koji bi vjerojatno trebali sugerirati nekakav “balkanski mentalitet”, a zvuče kao čudno iskvareno Žikino kolo.
Nije se snašao niti scenograf Deni Šesnić, koji očito nije mogao svariti ideju da se jedna rekli bismo salonska predstava igra među ogromnim ruševnim zidinama, pa je popikao po umjetnom travnjaku stolce, a gornji dio zapunio paletama i ovećim improviziranim bazenčetom. Uravnoteženijem dojmu nisu pomogli niti izvanredno lucidni i dosljedni, rekli bismo ionescovski kostimi Bjanke Adžić Ursulov.
Oni su, naime, pomogli tek glumcima da točnije urone u svoje likove. Pisali smo o Nušiću prije koji tjedan opširnije u Magazinu, pa ćemo ovdje tek ponoviti da je on zapravo avangardni pisac kamufliran u vodviljsku ambalažu.
Nušićevi su likovi automati, u psihološkom smislu na razini djeteta. Stoga su odreda krajnje nestrpljivi i ekstatični. Govor im je pročišćen, retorički izbrušen na najnužnije ili na, suprotno, najopširnije. Sve to redateljica odlično shvaća, ali joj nedostaje hrabrosti da se posve okani psihologije, pa neke glumce dovodi u nemoguću situaciju. Primjerice, izvanredni Miodrag Krivokapić, s glasom trageda, ovdje igra nesuđenog pokojnika Pavla Marića, kojeg se svi ostali protagonsiti žele riješiti, i riješe ga se, kao suvremenog intelektualca i moralista, koji o svemu razmišlja, koji, štoviše, naglas misli i osjeća.
Veliki Seka i Zijah
Budući da su oko njega luđaci, ostavlja dojam, potkraj predstave, kao da i nije iz nje, nego je dolutao iz publike. Predstava je, dakle, više nervozna nego ekstatična, s dosta praznina i nejasnoća, a isplati je se pogledati poradi velikih glumaca.
Prije svega, Jelisaveta Seka Sablić, u ulozi Agnije. Ona tu staru djevicu, fiksiranu na udaju, igra kao dijete, a iza te krhkosti buja tempo jake žene koja je sve pregrmjela i sad se životu – ruga. Na granici britkosti i demencije pleše velika glumica.
Izvanredan je i Zijah Sokolović kao glavni spletkaroš, Spasoje Blagojević, fiksiran u pohlepi. Grabežljivog lutka dojmljivo daje Branislav Zeremski kao Anta, a i Dušan Gojić kao Gospodin Đurić igra energično a plastično.
Najlošije su se snašli glumci zagrebačkih kazališta.
видети више: http://www.jutarnji.hr/-pokojnika–je-spasila-sjajna-seka-sablic/1045403/
___________
Komentari čitalaca Jutarnjeg lista:
Hrvatski porezni obveznici placaju tu srpsko jugoslavensku parazitsku bulumentu ümjetnika“ .Nemaju gdje drugdje izvoditi petparackog nusica nego mora biti Brijunski ambijent jer je nusic poznati mediteranski pisac pa da se poklopi ugodjaj.Sve to pozatvarat treba
vidim da si poznavaoc Nusica, cim ga nazivas petparacki…Krleza se stideo takvih, kao sto si ti i slicni…magarcino
Pa logicno da se zagrebacki glumci nisu snasli……..Kaj su Brrijuni Srpsko Narodno Pozoriste ili nekaj slicno?Kaj ne organiziraju neko Ex Jugoslavensko glumiste negdje u Pozarevcu,Arandjelovcu ili cak u Smederevskoj Palanci mozda.To bi bilo bas cool.
Nikako ne razumijem tko plača te ideje Šerbeđije, ako plaćaju porezni obveznici onda treba ozbiljno porazgovarati s onim tko mu to dozvoljava i daje novac za ovakve predstave. osobno nemam ništa protiv Nušića, ima svoj pozitivan status na ovim prostorima. Međutim ne razumijem da li mi u Hrvatskoj nemamo dovoljno slavnih i dobrih pisaca i glumaca već plaćamo srpske glumce. dok veći dop naših čak i renomiranih glumaca je gladno da ne kažem kruha, drug Šerbeđija dovodi svoje zemljake na Brijune koji su plaćeni iz naših džepova. Drug Šerbedžija idi takve predstave raditi na Adi Ciganliji gdje je i sam prostor prilagođen njegovom humoru, a na Brijuna dozvoli da se predstave rade u sklopu naše arhitekture. Imamo i mi dosta duhovitih pisaca, a koji će se uklopiti u mediteransko okruženje. Osim toga bratstvo i jedinstvo smo prevazišli 90. godina i ne dao Bog se opet ponovilo.
Teško je biti kazališni umjetnik u nacionalističkoj provinciji kakva je Hrvatska. Zato Radi Šerbeđiji sve čestitke na uspjehu sa ovim kazališnim projektom. Naravno da jednoj veličanstvenoj Seki Sabljić i jednom velikom Nušiću uvijek ima mjesta na hrvatskoj kazališnoj sceni, i da kulturna hrvatska publika to zna cijeniti. Mišljenje sive nacionalističke zone je sasvim irelevantno.
Srbo slavijski dernek se širi,Radojica kolo veze od mentora Dobrice Ćosića !
_______________________________________________ POKOJNIKU IMA TKO DA DOPIŠE / Vedrana Rudan
Ne zvuči vjerojatno ali je istina. Večeras na Brionima igra Nušićev “Pokojnik” u režiji Lenke Udovički. To možda i ne bi bila neka vijest da Nušić za hrvatske potrebe nije ijekaviziran.
Nušićev “Pokojnik” koji govori o čovjeku koji je zabunom proglašen mrtvim pa se onda vraća u svoj grad, Jergović drži toliko tipično hrvatskom pričom da je treba slušati na jeziku koga svaki Hrvat može da razume.
Mi Hrvati smo očito osuđeni na zločine širokoga spektra bez mogućnosti ikakve obrane. Gule nas banke, lažu političari a sad nam još i bolesnici pokojnoga Nušića oživljavaju infuzijom ijekavice.
Kao da Nušić nije pisac za sva vremena, za sve ljude. Umjesto da nam vrhunski srpski glumci Jelisaveta Seka Sablić i Miodrag Krivokapić i vrhunski svjetski glumac Zijah Sokolović govore Nušićevim jezikom oni će na Brionima nekolicini šminkera recitirati Jergovićev prijevod.
Otvori se crna zemljo! Projekat nije samo glup nego i uvredljiv. I za Nušića i za građane Hrvatske. Jergović nam poručuje kako se strahote o kojima je autor “Pokojnika” pisao događaju samo danas i samo u Hrvatskoj.
Dok je Nušić pisao Srbija mu je pružala azil? Ni slučajno mu nije bila inspiracija? Treba ijekavizirati Nušića da ne bi kojim slučajem Srbi pomislili kako je pokojnik dok je pisao “Pokojnika” mislio i na Srbiju danas? – Videti više: http://www.rudan.info/pokojniku-ima-tko-da-dopise/
________________________________
Ekskluzivno: Hrvatski pisac o jezičkoj i pozorišnoj adaptaciji „Pokojnika“ na Brionima. Nije prevod, niti se sme prevoditi na hrvatski, već ijekavizacija, uz izostavljanje tipično srpskih reči
DVE nove predstave pozorišta „Ulisis“ uskoro će na Brionima povezati jedna tema i zajednička nit: povratak kući. I dok Odisej u istoimenom komadu Gorana Stefanovskog dolazi iz rata, Pavle Marić u Nušićevom poslednjem delu „vraća se“ iz mrtvih. I to na žalost živih, jer su na njegovoj smrti izgradili bogatstvo, karijeru i nove živote…
I u jednoj i u drugoj predstavi igraju beogradski glumci. Prva će premijerno biti izvedena 20. jula u režiji Aleksandra Popovskog, dok drugu na scenu postavlja Lenka Udovički, a pred publikom će se naći 2. avgusta. Ova predstava, u još jednom smislu, ima „premijerno“ izvođenje: Nušić će se igrati na ijekavici u adaptaciji poznatog pisca Miljenka Jergovića.
PODELA U PREDSTAVI „Pokojnik“ igraju Zijah Sokolović, Jelisaveta Sablić, Miodrag Krivokapić, Branislav Zeremski, Katarina Bistrović Darvaš, Filip Nola, Maja Posavec i Jamin Telalović.
______________________________
* ŠTA O “IJEKAVIZIRANOM“ NUŠIĆU NA SCENI MISLE NAŠI POZORIŠNI UMETNICI?
DEJAN MIJAČ: NA VIDELO
– SVAKO radi ono što misli da je najpametnije, a delo će pokazati rezultate. Ne postoji receptura, to je stvar procene. Kada ponudite predstavu, ona je roba kao svaka druga. Gledate da bude sveža, dobro upakovana i da ima svoju prođu. Kolege uvek nešto novo izaziva u starom tekstu. Nekad je to pisac, nekad savremena tema kojom se „pozivaju“ na pisca.
EGON SAVIN: EKSPERIMENT
– NUŠIĆ je komediograf karaktera i mentaliteta, koji se jasno odražavaju u jeziku. Kad se „prevodi“, moraju se potražiti i analogije. Kod Srba i Hrvata ima mnogo više zajedničkog nego što se misli. Zato je logično da se igra u originalu – jer se dobro razumemo. Ali, legitiman je svaki pozorišni eksperiment. Postoje samo uspešni i neuspešni.
NEBOJŠA ROMČEVIĆ: GARANCIJA
– Mogu da razumem ako „Pokojnika“ smeštaju u Rijeku ili Zagreb, nije to ništa novo niti drastično. Jezik, sam po sebi, nije garancija ni za lokalizam ni za univerzalizam. Ako im vrši posao, dobro jeste. Voleo bih da vidim tu predstavu na Brionima. Nušić je bogatstvo za svaki repertoar, a „Pokojnik“ je prilično složen i enigmatičan komad.
______________________________ Шта мисле коментатори, читаоци овог написа?
Komentari
dzas 19. jul 2012. 07:03:
Postovani Srbi, Hrvati, Crnogorci,Bosnjaci i drugi, da li vam je ikada palo na pamet da ste/smo pojedinacno mali i jadni, a da nam je Bog (ili ko god) dao tu prednost (ili prokletstvo) da zivimo naprostoru sa bezbroj prirodnih i drustvenih prednosti na kojim nam mnogi zavide. Kako da ih stave pod svoju kontrolu ako ne da nas zavade i nateraju da se medjusobno unistimo (zasto bi oni to radili, kad nama dobro ide). Koliko jos ratova treba da prodje da to shvatimo
Mihajlo18. jul 2012. 11:20:
Citaj „jat“ kao ije, mani se turskih (iliti „tipicnih srpskih“ sto bi Jergovic rekao) rijeci i govori srpskim. To je standardni srpski knjizevni govor, kojeg nazalost od Vuka Stefanovica nijedan Srbin preko Drine ne prica. Zalosno je sto je Srbima drazi turski od sopstvenog srpskog. Vuk je za srpsku etnologiju bio otac, za srpski jezik pak bio grobar.
GoranBL 19. jul 2012. 07:11:
Eto vidis Mihajlo i sam, vecina bi radje da prica turskim, bliskiji im je. Kad bi procitali jednu knjigu na srpskom prije Vuka, mislili bi da citaju neku hrvatsku knjigu, tek kad je napunjena i osiljena turskim i stranim ne-srpskim rijecima, onda im godi onako pravo po srbijanski. Covjek napisao istinu, Vuk je bio grobar srpskog jezika, uveo vise stranih rijeci, pa izbrisao srpske, jer ih je smatrao starim. Pa gdje mozes svoj jezik da smatras starim pa uvodis tursko da bi zvucao modernije.
nikola18. jul 2012. 09:06:
O Vuku bi se dalo govoriti danima. Povjesno on nema tu poziciju koju mu dajete vi Srbi. Za nas Crnogorce a i za Hrvate on je potpuno marginalan, polupismeni skupljač narodnog blaga kakvih imaš u svih naroda. Što on predstavlja prema jednom Šimi Starčeviću. Gunduliću, Njegošu, Maruliću, Gaju, Prešernu. On je produkt velikosrbske ideje koja je kroz dvije Jugoslavije nametnut ostalim narodima. Danas Vuka nema u niti jednom uđbeniku za obrazovanje djece osim kod Srba.
Lovćen 18. jul 2012. 10:11:
stvarno mi nije jasno što vi Srbi hoćete sa tim Vukom. Čovjek nema književne vrijednosti koliko je pod noktom. Skupljao pjesmice po selima. Više vrijedi jedno pjevanje Njegoša nego sve Vukova djela. Mislim da je ključne teze iz svoje ostavštine pokrao od Hrvata Ljudevita Gaja. Tako barem piše u zemaljskom arhivu u Beču
jakov18. jul 2012. 10:56:
Lovćen. Svaka čast. Kad si u Tivtu plaćam ti bocu najboljeg vina. Hrvati podržavaju Crnogorce !!
gonza 18. jul 2012. 12:10 :
Vi ste Srbi pobratime, i tu Vukovu azbuku ste uzeli i dodali svoja dva iznišljena slova da bi ste sada pljuvali po njemu a i nama. Vi ste prodali nas, a ovi što vas vode će prodati vas, i onda ćete opet tražiti da budete slobodni, i vezivati se za vašu zaboravljenu braću Srbe. Vas i Rusa trista miliona, i daleko vam lepa kuća.
Jabre 18. jul 2012. 14:44
Za vas „Crnogorce“ i Hrvate su i braća Grim i Homer marginalne osobe a i Tolstoj i Šekspir gde se mogu meriti sa Crnogorcima i Hrvatima ? Ajde bre pa vi imate najmodernije jezike, novi novcati imaju jedva dve godine a ne oni neki stari polupismeni seljaci.
nikolas_bar 18. jul 2012. 15:05:
ipak je vuk st. karadzic bio i ostao tata sto se tice slova, pa mi srbi jedini koliko znam koristimo jedno slovo jedan zvuk, a da jes, i ovi sto od nas prepisuju unijaceni i poturceni mada njih ne racunam u naciju to su podnacije, tako nekako
nesrecko 19. jul 2012. 00:15 :
Neukom Nikoli želim da pre nego što se nalupeta još i više, prouči osnove istorije književnosti i da ne muze ‘znanje’ od propalih studenata BU koji su oformili Dukljansku akademiju. Stavljati u istu rečenicu Vuka, Gundulića, Marulića i Prešerna može samo potpuno neznalica, a tako samouvereno samo crnogorska neznalica. Uzmi svoju Bibliju i vidi ko je preveo Strari Zavet. Da nije Prežihov Voranc?
baunti17. jul 2012. 21:36:
Mislim da ova ijekavizacija nema mnogo veze. Hrvati govore ijekavskim dijalektom istog nam jezika, i sta je tu sporno? Ako je nesto sporno, hocemo li onda sve Sekspirove predstave raditi na staro-engleskom, ili Tolstojeve na ruskom? Meni je licno drago da tamo ljudi zaista prevazilaze razlike i vracaju se mnogim nam slicnostima. Mozda ce pomoci da se bolje razumijemo u buducnosti.
BlackeyeVuk 17. jul 2012. 22:54
Polako momce. Srpsko-Hrvatski nikada nije postojao niti ce.To sto nam zapad namece takvo ime i stare nam komunjare, to ces da izvines za bratsvo i jedinstvo.Mozda je pre i bio takav naziv. Ali posle Vuka, tu je samo SRPSKI i losa kopija. Kraj.
видети више: http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:388883-Miljenko-Jergovic-Nusic-vaskrsao-medju-Hrvatima
_____________________
шта о Нушићу пише у овим новинама Белатукадруз?
ЛеЗ 0003518
„Железничкa линијa 45. упоредника“ 